Žao mi je kaj tak dugo čekat slike jer sam se moral naspavat nakon tako naporne vožnje. Ima puno slika, pa dok sve to ne upload-am prođe vrijeme.
Dakle, krenuli smo od doma oko 7 i 40. Bilo je prilično hladno i maglovito. Prije puta smo morali tankirat. Pošto smo već imali benzina, svaki je uzeo 6 litara za puni tank. Mješavina je bila 3 % - tna. I tada je počeo pravi put. Po staroj karlovačkoj gusta magla usporava promet i brzina ne prelazi 60-70 km/h. Nisam nikad mislio da ću se od magle smočiti. Koljena i nogavice su bile vlažne.
U Karlovcu smo bili oko 9 sati. Na samom ulazu u grad nas je jedan frajer iz auta slikal, pa smo morali pozirat na zelenom na semaforu.
Tu smo stali da se malo zagrijemo i osušimo. Stanka je bila oko 20 do 30 minuta.
U Karlovcu smo skrenuli na drugom raskrižju desno prema Dugoj Resi. Cesta je bila vrlo dobra i relativno suha. Kod mjesta Jarče polje se skreće lijevo prema Bosiljevu. Cesta je sad puno uža, zavojitija i ujedno i opasnija. Na toj cesti malo prije Bosiljeva je Ivanovoj E90 pukla kuplung sajla. Šteta, nije uzeo rezervnu i nastavili smo put. Morao je šaltat bez kuplunga i nije imao veliku mogućnost šaltanja. Većinu puta je vozio u 4. brzini. Samo je ponekad prebacio u 3. ili 5. ovisno o uvjetima na cesti.
Kad smo došli u Bosiljevo nismo bili baš sigurni dal treba kod Crkve skrenuti lijevo ili desno. Nema baš nikakvog putokaza za Ogulin. Ali skužili smo i treba skrenuti lijevo.
Cesta dalje vodi kroz mjesta Grabrk i Trošmarija. Kraj je stvarno pitom i lijep, bez obzira kaj je jesen. Stare napuštene kuće uz cest normalna su stvar.
Dolazimo do Ogulina. Pred sam ulazak u Ogulin cesta je sva prekopana (zbog vodovoda) i samo smo zasrali motore. Ogulin je bio druga zaustavna postaja. Pojeli smo sendviče, popili i oprali motore na benzinskoj.
Zatim krećemo prema Bjelolasici. Cesta je jako dobra i široka s ne prevelikim usponom što odlično odgovara devama. Uz brijeg su išle u 4. bez problema, pa čak ponekad i u petoj. Jednostavno milina za uši kad čujem kak veselo zviždi u višljim okretajima.
Kod mjesta Jasenak stajmo nakratko, jer mi se učinilo da je malo otpustio vijak od lancobrana. Stvar riješena za par sekundi uz par okreta šarafcigerom.
Tu je Ivan želio opljačkati benzinsku, ali je bila zatvorena.
Malo poslije Jasenka skrećemo desno. Cesta je ponovno uža i lošija. Ima puno vlažnog lišća na cesti, pa treba i na to paziti. Uspon je sad veći i penjemo se u 3. brzini. Tako sve odprilike 30 - tak km. Kod prijevoja Banska vrata je već počelo lagano puhat što pojačava dojam hladnoće. Inače magle više nema - barem nešto.
Prelazak šume u krš je očigledan. Samo odjednom.
Počeli smo se spuštat po serpentinama prema Vinodolskom zaleđu. Inače ovdje ima jako puno divljih konja za koje vlasnici ne brinu, pa morate paziti i na konje na cesti.
Ja sam jednom potrubil i zbrisal je ko metak.
Iiiiii.....napokon smo ugledali more. Osjećaj je stvarno super. Nedavno smo bili u oblačnoj i hladnoj šumetini, a sad smo na pravom suncu i u zraku se već osjeća blizina mora. Klima je puno ugodnija i jedini problem je bila prilično jaka bura koja nam je za sad puhala u leđa....a šta će tek biti kasnije.
Poseban je osjećaj kad ti bura puše u leđa, a ti u 5. i gas. Motor ima takav šus do 100 - tke ko MIG.
Stali smo na jednom vidikovcu uz cestu i malo slikali. Motori, a u pozadini morsko plavetnilo pomiješano sa bijelim morskim mačićima od bure.
Do Novog ima još samo 10 km. U Novi smo stigli oko 13 i 20.
Odmah po dolasku u Novi stali smo na INA benzinskoj kod hotela LIŠANJ i pričekali kolegu forumaša RogMatik (Marijana) i njegovog tatu da donesu za Ivana novu kuplung sajlu.
Popravak je sve skupa trajao oko 2 sata, tak da smo izgubili malo vremena.
Oko 15 i 40 krećemo prema Crikvenici, uz naravno veliku zahvalu Marijanu i njegovom tati. Dečki fala vam!
U Crikvenici smo pojeli pizzu - ja sam častil za rođendan kaj sam obećal.
Tamo smo se zadržali sve do 16 i 50. Idemo prvo na benzinsku na tankiranje. Ja sam tankal 9 litara. Prvo smo htjeli posjetiti dječje odmaralište STOIMENA gdje smo svi ko klinci bili sa osnovnom.
Na plaži kod Stoimene sam malo probal ući u more, ali samo do koljena. More je dosta hladno, pa se ne preporučuje za kupanje.
Iz Crikvenice krećemo oko 18 i 15. Natrag smo se žurili da stignemo do onog vidikovca na prekrasan zalazak sunca. E, stigli smo na sekundu, ali doslovno.
Od tog vidikovca dalje kreću slatke muke. Bura sada više ne puše u leđa nego u prsa. Motor moraš jako čvrsto držat, a brzina u kojoj smo se penjali bila je 3. , pa čak jednom i druga. Bez obzira na sve, deve režu i buru.
Mrak se spušta jako brzo i kad smo došli u šumu bilo je ko u vražjem rogu. Išli smo dosta brzo s obzirom na stanje ceste i vremenske uvjete. Do Ogulina smo vozili bez stanke i došli tam u 20 sati. Već mi se noga počela grčit i bilo je izuzetno hlano - samo 8 stupnjeva. U slastičarnici smo popili čaj i natrag na motore. Bez stanke smo vozili ponovno sve do Karlovca. U Karlovcu smo bili u 21 i 40. Ponovno smo stali da se rastegnemo, ali u međuvremenu su došla da frajera koj su prije 30 godina vozili te motore i nisu se sad mogli nagledat. Uz priču se stanka odužila na skoro 1 sat. U 22 i 30 krećemo prema Zagrebu. Po staroj karlovačkoj smo motore vozili u 5. s gasom do kraja. Ipak ih treba malo propuhat, a i dosta ti je već vožnje.
Oko 23 i 30 smo već bili kod kuće - živi i zdravi. NAPOKON DOMA!!!!!
Još kratki osvrt - sve ukupno smo prešli 360 - 370 kilometara i potrošili oko 11 - 12 litara benzina - barem ja. Ivan je druga priča.
Bilo je stvarno super i daj se osjećaj ne može lagano opisat. Jedna od mojih najvećih želja se ostvarila i možda još nisam niti svjestan svega.
Nadam se da sljedeće ljeto to budemo ponovili, a tko zna možda odemo još južnije.
SLIKE !!!!
http://www.facebook.com/album.php?aid=5832&id=100001521311990&l=5a4f605403*** slike se sad vide i počinju od tam gdje je Ivan pored kamiona ***
