Tomos Riders Forum

obzirom na pricu steta bi bilo da ovo propadne
nadam se da cemo ga vidjeti gotovog

Nije baš najpametnije to što si urezao jer je cijev cjelina, a ionako je to slab materijal cijevi . Rascjepni zatik koji drži čep za oprugu izbijem za minutu izbijačem .

Ovih dana poigrao sam se malo sa stražnjim amortizerima. Ovaj tip amortizera je stvarno jako loše napravljen. Glavni problem prije svega odnosi se na osovinu amortizera koja prolazi kroz plastičnu čahuru i to sve skupa drži amortizer u centru ali ta čahura se iznutra pojede i proširi se rupa kroz koju osovina prolazi. Sve to skupa rezultira uvijanjem kompletnog amortizera koji ubrzo postaje komplet razluftan. U mom slučaju to se je sve već desilo davnih dana i još je sve to dobro držalo koliko skakaonica i grbavog puta je za svoga života prošlo. Očekivao sam da je u samom amortizeru ulje i da postoji klipić sa gumicama kao što je to slučaj kod APN-a ali prevario sam se unutra nema baš ničeg i kako radi opruga tako se ponaša amortizer.



Nakon rastavljanja primjetio sam i da je osovina od jednog amortizera bila blago iskrivljena pa sam ju malo ugrijao i stegnuo u škripac da se poravna. Za izradu nove čahure iskoristio sam mesingani šesterokut promjera 30mm. Odrezao sam na mjeru stare čahure i za početak u sredini izbušio rupu promjera 6mm. Kroz tu rupu sam ubacio šaraf i stegnuo maticom kako bi sve to mogao staviti na bušilicu koja će za ovu priliku biti moj mali tokarski stroj  Bušilicu sam lagano stegnuo u škripac, upalio je i lagano turpijom skidao materijal do željene mjere.










Unutarnji promjer amortizera je 24mm ja sam na čahuru otokario na nešto više kako bi što tvrđe ušla u amortizer. Glavu sam prilagodio da može proći kroz oprugu bez problema, tada sam i rupu za osovinu proširio sa 6 na 8mm koliki je i promjer osovine. Sa bočnih strana su urezane crte koje se uzube sa uprešanim crtama na amortizeru (služile su kao navoj za staru čahuru).



I tako sa novom čahurom sastavljanje je moglo početi pošto sam koristio mesing nadam se da će ovo biti puno dugotrajnije riješenje od tvorničke plastike. Ubacio sam i nove gumice na nosače te gumice su od modela Sprint i malo su većeg vanjskog promjera ali dalo se to ugurati.









I to je to još jedna stvar skinuta s popisa, nisam mogao vjerovati koliko posla sam si našao sa tim amortizerima. Prije montaže ću samo malo crnom bojom dotjerati ovaj jedan amortizer čiju sam farbu slučajno ogulio dok je bio u škripcu.

Svjestan sam da su to loši amortizeri u startu krivo napravljeni ali kako sam već rekao u jednom od prijašnjih postova želim zadržati što je više moguće originalnih dijelova baš od tog automatika. Znam da zvuči glupo i da to nema smisla jer dijelova za običnog automatika ima koliko hoćeš ali eto guram neki glupi princip, puno toga u svijetu nema smisla pa ako nema ni ovo svejedno je 

U tijeku su zadnje dorade prije nego počinje faza skidanja boje i lakiranja. Morao sam prevariti nosače bočnih limenih poklopaca koji su mojom krivicom bili zavareni na krivoj poziciji. Srećom nabavio sam poklopce i pomoću njim sam mogao točno zavariti nosače tako da poklopci prate liniju mašine. Za kraj provijerio sam kako stoji mašina u odnosu na ramu (stane li karburator ispod rame, stane li slavina za gorivo itd) da budem siguran da je s bravarskim radovima konačno gotovo. Varove nosača mašine ću još dodatno obraditi da budu što je moguće ljepši zato jer ih bočni poklopci ne pokrivaju (varovi nosača su na višljoj poziciji od originalnih).




Skoro kao tvornički 





Tu se vidi kako poklopci nažalost ne stignu pokriti var 

Ipak se prije farbanja trebalo ispraviti jednu sitnicu. Iz nekog razloga rupa za nogare na kojima motor stoji kad je parkiran došla mi je na knap skroz do kraja i između rupe i kraja bila je premala stijenka nepunih 3mm. Možda bi izdržalo težinu motora ali da netko sjedne pale bi nogare skupa sa šarafom. Tako da sam dodao još materijala sa strane i pojačao da to drži.





I tako nakon malo igranja sa aparatom za varenje i obrađivanja još jednom sam prekontrolirao da ne fali koja rupa i da je sve na svom mjestu na ovim mojim homemade nosačima.  Konačno krenulo se sa skidanjem boje, za početak premazao sam ga sa Desolom (premaz za skidanje boje) i već nakon cca 15min pojavila se reakcija boja je počela bubriti.






Pustio sam to tako nekih sat vremena, isprao sve sa vodom, uzeo vodobrusni papir od 300 i udri. Ovaj Desol je stvarno odradio dobar posao skinuo je 80% boje ali ipak bilo je mjesta di je išlo sve ručno. Uglavnom nakon 2 sata i ubijenih prstiju rezultat je tu.

 






Još su ostale možda neke sitnice koje ću usput riješiti žičanom četkicom na bušilici. Prije primera nosače mašine ću premazati rust converterom jer ih je kroz godine napala hrđa koju ne mogu na svim mjestima baš do kraja skinuti.

Boja će biti njegova originalna plava (ako netko zna šifru boje slobodno neka napiše).

U međuvremenu donji dio rame sam premazao rust converterom. Premazao sam i na rezervaru dva mjesta di je hrđa baš izbila od stajanja. Na par mjesta je ostalo još malo boje i to se skinulo tako da je rama bila ogoljena bez grama boje na sebi. 










Tako je farbanje moglo početi. Prebrisao sam sve prije farbanja sa krpom namočenom nitro razrijeđivačem a i dali su mi u trgovini krpicu namijenjenu baš za to kao neka ljepljiva krpica koja skida sve nečistoće prije farbanja. Koristio sam od Mobihela primer sivi koji se miješa sa 15% njegovog razrijeđivača. Na savijet kolege sa foruma izmješao sam nešto manje od tog postotka da ne bude pre rijetko jer je primer sam po sebi na ovim vrućinama baš tekuć.















I tako rama je u primeru i šta se tiče nje sad jedno vrijeme neka miruje. Ostatak posla će ipak obaviti pravi lakirer u komori. Mene čeka sad ponoviti ovaj postupak na svim ostalim sitnicama kojima je potrebno farbanje 

Znam, brat ima jedan noviji APN upravo sa tim vilicama i stvarno su puno bolje izvedene od ovih starijih. Jedina mana im je loša boja pogotovo na trokutima ako malo bliže priđeš sa washerom gotovo odmah skida boju. Konkretno na ovaj automatik ići će njegove standardne vilice čisto iz razloga da bude original kakav je nekad i bio.

Inače nastavljamo sa radovima punom parom. Ponovio sam postupak iz prošlog posta na svim ostalim dijelovima i moram priznati da su mi te sitnice uzele duplo više vremena nego sama rama. Prsti doslovno otpadaju pogotovo još iz razloga jer sam za većinu toga koristio Hempelov paint stripper umjesto Desola i mogu vam reći da je Desol puno jači, baš jače grize i diže boju. Čim se otvori kanta sam miris je duplo jači, preporuka za sve koji žele skinuti staru boju do željeza.





Zadnje vilice i još neke sitnice skinute su sa novijeg sprinta i boja sa njih skidala se duplo teže nego kod ostalih dijelova. Kod brušenja boja je pucala na komadiće a ispod neki bijeli primer baš teško se skidao morao sam koristiti vodobrusni papir od 240. Izgleda da su koristili novu vrstu boje za sprint automatike .



Po rubovima jednog bočnog poklopca hrđa je počela dobro izbijati pa je opet rust converter bio u igri. I na kraju opet tri ruke Mobihel primera i moj posao je ovdje završen.





Ostatak posla prepuštam majstoru za to koji ima komoru i uvijete za to lijepo lakirati. Meni je već dosta, ne želim neko vrijeme viditi ni brusni papir ni razrijeđivače ni ništa šta se toga tiče.  I dok ja pišem ovaj post dijelovi su već kod njega.



Rekao je da je za desetak dana gotovo pa ću se dotad poigrati malo sa kotačima i tražiti sitnice koje mi još fale.