Zapravo ništa nije spašeno pastom za poliranje. Da objasnim, pravi način elektrolitičkog postupka je prvo priprema da se željezo ili čelik polira do visokog sjaja, da se nepravilnosti, mikro rupice itd izbjegnu presvlakom bakra koja je ujedno priprema za niklovanje a nikl priprema za krom. Onog trenutka kad se pojavi hrđa odnosno točkice to nije hrđa od željeza već oksidacija bakra tako da je iluzorno misliti da smo nešto spasili samim time što smo polirali nekom magičnom pastom. Zapravo šta smo napravili je to da smo polirajući skinuli površinsku oksidaciju bakra koje je sada svijetlo zlatno i našem oku se čini da smo vratili stari sjaj kroma da to zlatkasto ne postoji jer se uklopilo u sjaj prevladavajućeg kroma. No to je samo privremeno, oštećeni krom ne prašta, izbijanjem eletrona u strukturi mi smo omogučili galvanskim strujama da teku te ćemo ubrzo opet vidjeti bakar oksid, a daljnjim poliranjem i željezni oksid tj. hrđu. kemijskim riječnikom bolje da nismo ništa polirali jer bi imali barem bakrenu zaštitu nad čelikom.
No ljudi su i estete pa eto misle da su nešto spasili. Pravo spašavanje bi bilo da se dijelovi ponovno kromiraju ili nikluju.
Naravno i neki međuoblik starog nikla ili kroma je 'in' jer je to vintiđ roba, neka se starost vidi, relic, konzerviranje uljem itd.
Alternativa bi bila da se izrađuju (šta se i radi) ti dijelovi koji su neka estetika od antikorodala odn. inoxa. tad možemo polirati do besvjesti i sjaja kakvog želimo i dijelovi su tada vrlo trajni.
